Osnovna škola Granešina

Zagreb u pradavno doba
Matematika na dlanu

Najveća pomrčina Sunca u 16 godina

Pomrčina Sunca koja bi nad dijelovima Europe mogla zamračiti čak 90 posto sunčeve svjetlosti dogodit će se 20. ožujka i bit će najveća u posljednjih 16 godina. Pomrčina počinje u 9.45, a traje do 11.41 sati. Mjesec će se toga dana naći između Sunca i Zemlje što će nadviti sjenu nad naš planet, a to će najviše biti izraženo u sjevernim predjelima. Potpunu pomrčinu vidjet će samo stanovnici sjeverne Skandinavije i Farskih otoka, a trajat će dvije minute. Prije promatranja pomrčine, morate se pripremiti jer u Sunce ne smijete gledati direktno, bez zaštitnih filtara! Naime, sjaj Sunca je toliko jak da biste mogli doživotno oslijepiti! Isto tako, ni u kojem slučaju ne gledati u Sunce pomoću dalekozora, dvogleda i sličnih optičkih pomagala!

Sve o pomrčinama Sunca

(Izvor: 24 sata)

Moje ruke

Moje ruke tako malo traže, a mogu dati puno. Od mene traže da ih operem prije i poslije jela. Da ih namažem kremom da ne budu suhe. Naravno, to im i omogućim. A one mi vraćaju stostruko.
Moje ruke tako nježno grle da se moja mama rastopi. Moje ruke tako vrijedno pomažu baki da me baka ne prestaje hvaliti. Moje ruke se pruže usamljenom čovjeku. I prijatelju za pomirbu. Moje ruke pišu za mene i pomažu mi u svemu. Mislim da i moje srce često govori kroz moje ruke jer sve što pomislim one mogu ostvariti.
Volim svoje ruke jer one mogu pljeskati i dati nekome zagrljaj.


Cecilija  Dučkić  3.b

Sreća

Sreća je što Bog stvorio je svijet
i u njemu oblak, leptira i cvijet.
Sreća su cvrčci, sunce i more,
doline, rijeke i zelene gore.
Sreća su nada, ljubav i san
i svaki novi proživljeni dan.
Sreća je kad me mama jutrom budi
i moji snovi bježe.
Kada mi snenoj nudi
pecivo toplo, svježe.
Kada doručak slasni
na stolu me čeka,
pripremljen s ljubavlju,
i šalica mlijeka.
Sretna sam kad iznova svanu jutra
i moj obraz osjeti poljubac majke,
i nježan zagrljaj kao danas ili sutra
što doleti iz najslađe bajke.

Monika Čančarević, 7.b

Moj prijatelj Snješko Snježić

Moj prijatelj snjegović,
ime mu je Snješko Snježić,
živio je u vrtu mom
i često se igrao sa mnom.
Na njegovu licu najviše
isticale su se plave oči.
Na jednome je panju čučao
I nikamo nije mogao otići.

Bio nam je prijatelj pravi,
s njime su se družili baš svi.
Razveselio je mnoga lica,
uvijek je nekomu mahala njegova ručica.

I dan danas sjetim se njega,
njegovih vrlina i mana.
Ražalostim se jako kada se sjetim
da živio je samo tri snježna dana.

Maria Kolak, 5.b
Cjenik školske kuhinje
Upoznajte ljekovite biljke
Copyright by OŠ Granešina