BONTON
a
Bonton (fr. Bon Ton što znači dobar ton) je knjiga ili kodeks ponašanja kojeg bi se trebao pridržavati svaki pripadnik društva. Bontoni nas uče kako se treba ponašati, izražavati, izgledati, komunicirati, gestikulirati i dr. u gotovo svakoj situaciji. 

BONTON KOD KUĆE

Svakodnevno i u svim prilikama iskazujem poštovanje prema svojim ukućanima.
Ukućanima pomažem, brinem o njima i ne opterećujem ih prevelikim zahtjevima.
S ukućanima razgovaram strpljivo i blagonaklono birajući uljudne riječi čak i onda kad se osjećam neraspoloženo i srdito.
Svoje ukućane štitim od ozljeda i straha tako što ne palim petarde u vrijeme Božića, Nove godine i drugih veselih događaja.
Pomažem u raznim kućanskim poslovima: u kuhanju, pranju posuđa, pospremanju stana, pranju i glačanju rublja, u zalijevanju cvijeća, u kićenju bora...
Ponekad majci dok kuha naglas pročitam novinski i sličan članak.
Podržavam dobro raspoloženje i bliske odnose pune povjerenja.
Roditelje slušam, ophodim se prema njima s uvažavanjem i ne prkosim im.
U obitelji se ne smijemo svađati.
Donosim promišljene odluke koje su korisne za sigurnost i sreću moje obitelji.

Novac trošim oprezno.

BONTON OD KUĆE DO ŠKOLE

Navečer prije spavanja provjerim jesam li napravio sve zadaće za školu, sve potrebne udžbenike, bilježnice, papuče i pribor stavim u torbu, pripremim čistu odjeću i obuću za sljedeći dan, odlazim ranije na počinak, oko 22 sata.
Ujutro, kad ustanem, pripremim si doručak, operem zube, umijem se, počešljam i s veseljem krenem u školu, sa željom da budem pristojan i uspješan, da učitelji i učenici budu sa mnom zadovoljni.
Na početku dana odlučim da ću u školi biti strpljiv na nastavi, iako me neki predmet baš ne zanima, zamišljat ću da baš taj predmet najviše volim i trudit ću se pažljivo slušati na satu.
Prije izlaska iz kuće odlučim da ću se ponašati najljepše što mogu. Kontrolirat ću se i nikome ne ću dopustiti da me natjera da se ružno i nasilnički ponašam. Nikoga ne ću izazivati ili mu se rugati. Lijepim ponašanjem želim steći naklonost prijatelja i djelatnika škole.
U školu krećem dovoljno ranije da na vrijeme, bez kašnjenja, stignem na nastavu.
Ljudi svugdje promatraju jedni druge, čak i tamo gdje toga nismo svjesni, stoga ću se uglađeno ponašati kako bi o meni lijepo mislili.
Kad vide kako se ponašam, pripisat će to utjecaju mojih roditelja. Kad se lijepo ponašam, reći će da sam odgojen, što će usrećiti moje roditelje. Ako se ponašam ružno, reći će da sam neodgojen, čime ću osramotiti ne samo sebe, već svoje roditelje i cijelu obitelj.
Ako u školu idem pješice, pazim kako se krećem prometnim ulicama, hodam desnom stranom pločnika, gledam lijevo i desno kad želim na drugu stranu ceste, prelazim preko zebre. Vozim li se javnim prijevozom, sjedim na sjedalu ako nema nikoga starijeg ili bolesnog, pazim da svojom torbom nikoga ne udarim.
Na putu do škole ne pravim se da ne primjećujem svoje prijatelje, poznanike, učitelje i druge djelatnike škole, nego ih pristojno pozdravim i time im iskažem svoje poštovanje.
Razgovarajući s prijateljima na putu do škole ne žalim se što moram u školu, ne ogovaram prijatelje ni učitelje, već biram vedre i pozitivne teme. Putem ne pljujem, psovke zamijenim lijepim riječima, ne bacam smeće svuda okolo, ne galamim, ne uništavam cvijeće i imovinu škole. Strpljivo čekam poziv učitelja i bez guranja ulazim u školu. Žvakaću, koja mi je osvježila dah, izvadim iz usta i bacim je u koš.

BONTON NA ULAZU U ŠKOLU

Ne dolazim prerano pred školu.
Dok čekam ulazak u školu, ne trčim po školskom travnjaku i cvjetnjaku, ne vičem, ne guram se, ne pljujem, ne bacam smeće svuda oko sebe.
Mlađe i slabije učenike ne maltretiram.
Učitelje i ostale djelatnike škole pristojno pozdravim, ne pravim se da ih ne vidim i ne čekam da oni prvi pozdrave mene.
Pred školom razgovaram o vedrim temama, ne prepirem se niti ne izgovaram ružne riječi.
Strpljivo čekam poziv učitelja i ne guram se da uđem prije svih u školu.
Kad učitelj želi proći kroz vrata, pričekam da prođe prije mene, jer starije osobe imaju prednost.
Čim uđem u školu obujem papuče za školu i ne švercam se u obući za van.
Odjeću i obuću uredno odložim u garderobi, ne bacam tuđe stvari na pod, ne kopam po stvarima koje nisu moje i ne skrivam ih od vlasnika.

Ne kasnim namjerno na prvi sat i ne izmišljam isprike.

BONTON NA HODNICIMA ŠKOLE

Hodnicima i drugim prostorijama škole hodam u papučama ili obući za školu.
Hodnicima se krećem desnom stranom, ne približavajući se vratima.
Hodnicima ne trčim, ne igram se lovice, niti se ne guram.
Znam da hodnik nije mjesto za igru loptom.
Ne dolazim prerano u školu, ako ću se do nastave dosađivati na hodniku.
Ružno je vidjeti grupu učenika koji viču jedni na druge, vrijeđaju se i prijete si.
U prolazu hodnikom ne pravim buku lupajući šakama po vratima, kutijama od struje ili zaštitnom ormariću hidranta.
Umjesto da se smijem ili rugam nekome tko se spotaknuo i pao, pomognem mu da ustane i provjerim je li se ozlijedio.
Ne otvaram prozore hodnika kako bih omogućio nedopušten ulaz nekim učenicima.
Na podu hodnika ne pišem domaće zadaće, niti se na njemu igram.
Kad jedem na hodniku, pripazim da ostatke od hrane i ambalažu ne bacim na pod.
Po zidu hodnika ne pišem, niti se ne naslanjam prljavim papučama na zid.
Na hodniku se ne gađam narančama, mandarinama ili pecivom iz kuhinje kako na zidovima ne bi nastale mrlje.
Ne slušam preglasnu glazbu sa svoga mobilnog ili drugog uređaja.

Torbu odložim uz zid učionice, a ne po cijeloj širini hodnika.

BONTON U WC-U

U WC odlazim samo po potrebi.
WC nije mjesto za druženje i razgovor, međusobne obračune i skrivanje pred učiteljima.
Ne kucam na vrata WC-a i ne požurujem osobu koja je unutra.
Ne bacam u WC školjku previše papira ili druge otpatke kako se ne bi začepio.
Sjetim se da postoji četka za WC školjku.
Svakako pustim vodu iz vodokotlića.
Ne ostavljam iza sebe prljav WC. Obrišem papirom ako sam što slučajno uprljao.
Vrata i zidovi WC-a nisu predviđena mjesta za pisanje poruka.
Na WC- školjku ne stanem jer bi mogla puknuti.
Ni na koji način ne radim štetu na inventaru.
Dopustim si osjećaj zadovoljstva kad iza sebe ostavim uzorno uredan WC.
Zamislim kako će tek biti zadovoljna osoba koja nakon mene uđe u uredan WC.
Nakon korištenja WC-a obvezno operem ruke.
Kad operem ruke, vodu iznad umivaonika zatvorim kako ne bi bespotrebno tekla.
Umjereno trošim papirnate ubruse za ruke i nakon uporabe bacim ih u smeće.
Otpatke bacim u koš za smeće. Ne iznosim vodu iz sanitarnog čvora za polijevanje učenika i druge nepodopštine.

BONTON U KOMUNIKACIJI S UČITELJIMA I OSTALIM DJELATNICIMA ŠKOLE

Učitelje pozdravim s poštovanjem ispred škole i u školi.
Pozdrav koji im upućujem je dobro jutro, dobar dan ili dobra večer.
Učiteljima dajem prednost prolaza kroz vrata.
Učitelje oslovljavam s ,,vi“.
Kad razgovaram s učiteljem i gledam ga u oči, izvadim ruke iz džepova.
Pred učiteljem zauzmem dostojanstven, a ne ukočen stav.
S učiteljem se ne prepirem, ne upadam mu u riječ i čekam da mi dopusti govoriti.
Udaljim se od učitelja kad s nekim razgovara, ako nisam pozvan kao sugovornik.
Ponudim učitelju svoju pomoć, ako je potrebno.
Ne izmišljam ružne komentare o učitelju.
učitelju iza njegovih leđa kažem ono što mu mogu reći i u lice.
Nesuglasice s učiteljem rješavam na miran i uljudan način.

Sve gore navedeno vrijedi i za ostale djelatnike škole.

BONTON U UČIONICI

Pred učionicom čekam zvono za početak nastavnog sata u redu i ne kasnim.
Prije sata ne trčim izvidjeti stiže li učitelj/učiteljica iza ugla, iz drugog hodnika, sa stubišta.
Učitelj/učiteljica prva prolazi kroz vrata učionice, a kad učitelj dopusti, ulazim u učionicu bez guranja dajući djevojkama prednost.
Prije ulaska u učionicu isključim mobitel i ostale uređaje te ih spremim u torbu, a kaugumu omotam papirićem i bacim je u koš za smeće.
Kad dođem do svoga mjesta u učionici, mirnim stajaćim stavom pozdravim učitelja/učiteljicu i ništa ne govorim.
Sjednem na svoje mjesto nakon što učitelj/učiteljica pozdravi učenike i kaže: „Izvolite sjesti“ pa tek tada vadim iz torbe pribor za taj sat, a isto tako i domaću zadaću.
Torbu odložim odmah uz klupu tako da ne smeta prolazu učenika i učitelja između redova.
Ako mi je dosadno na satu, to ne pokazujem, nego strpljivo i pristojno pratim što se radi.
Disciplinirano prepisujem sve s ploče i zapisujem ono što učitelj diktira ili govori.
Trebam li nešto reći svome susjedu, kažem mu to tiho tako da nitko drugi ne čuje.
Svojim pristojnim ponašanjem pokazujem učiteljima da ih poštujem jer me oni pripremaju za moje buduće zanimanje.
Učitelje i učiteljice oslovljavam s gospođo/gospodine ili učiteljice/učitelju, čemu se može dodati i prezime. Učitelje ne oslovljavam osobnom zamjenicom (on, ona), nadimcima, imenom ili izobličenim prezimenom (npr.: „Dolazi Anićka“)*
Učitelje i učiteljice, a također i učenike ne ogovaram iza leđa i ne izmišljam o njima tračeve.
Za vrijeme sata ne izmišljam isprike za izlazak iz učionice kako bih se šetao hodnicima („Smijem li na WC?“).
Na satu ne zabavljam učenike, ne bockam ih, ne šaljem pisane poruke i ni na koji način im ne skrećem pozornost s gradiva koje se obrađuje.
Ako sam redar pa brišem ploču iza leđa učitelja/učiteljice, ne pravim grimase ni nepodopštine.
Ne oštećujem klupu, stolac i ostali inventar učionice šaranjem, struganjem i si.
U svakom trenutku nastavnog sata imam na umu kako su ocjene važne, ali je mnogo važnije moje pristojno ponašanje.
Tijekom sata kontroliram svoje ponašanje te ne upadam drugome u riječ, već strpljivo slušam što drugi govore i čekam svoj red ako želim što reći.
Dizanjem ruke prilikom ispitivanja ne želim stvoriti dojam kako nešto znam, nego dizanjem ruke dajem do znanja da znam što želim reći, da imam spreman odgovor.
Na satu se ponašam prema učenicima s uvažavanjem, kako želim da se oni i prema meni odnose, što znači da im se ne rugam i si.
Pišemo li ispit, pouzdam se u svoje znanje i poštenje, stoga ne prepisujem.
Kad koji učenik odgovara pred pločom, ne šapćem mu jer ga na taj način ne želim zbuniti.
Kad zvoni za kraj sata, ustanem tek kad mi učitelj dopusti, pokupim sve svoje stvari i otpatke, ostavim uredno svoje radno mjesto, pozdravim učiteljicu i mirno izađem iz učionice.

Ako imam kakvih nesuglasica, rješavam ih na miran način s učiteljem u četiri oka. Ako sam učitelja čime povrijedio, red je da se ispričam, da priznam svoju pogrešku. Učitelj će sve razumjeti i ispriku uvažiti ako mu kulturno objasnim, ako ga zamolim, ako mu obećam i obećanje ispunim.

BONTON U BLAGOVAONICI

Od učionice do blagovaonice hodam umjerenom brzinom.
Prije ulaska u blagovaonicu operem ruke.
Kad se približim stolu, ne grabim hranu kao da danima nisam jeo/jela.
Obroke na pladnju ne biram, već uzmem prvi po redu.
Jedem iznad stola, ne mrvim i ne prolijevam napitak po podu.
Za vrijeme jela ne galamim niti ne guram učenike.
Svoj obrok jedem smireno.
Pripremljenu hranu pojedem, a ne bacim je.
Ne otimam se za obrok koji je višak.
Ostatak kruha i napitka odložim na pladanj za otpatke.
Stol i svoje mjesto u blagovaonici pospremim nakon jela.

Hranu ne iznosim iz blagovaonice da se ne prljaju hodnici i učionice.

BONTON U MEĐUSOBNOJ KOMUNIKACIJI VRŠNJAKA

Ne smijemo oštećivati tuđe stvari.
Ne galamite jedni na druge.
Budi pravedan prema onima s kojima se družiš.
Ružno je kada se učenici međusobno ne poštuju.
Nemoj biti bezobrazan.
Ne gurajte se.
Druži se sa svima bez obzira na vrline i mane.
Grozno je govoriti prostote prijateljima iz škole.
Ne rugaj se drugima jer se drugi mogu rugati tebi.
Učenike ne smijemo vrijeđati.
Ne tračaj o drugima.

Grozno je biti zločest prema mlađima od sebe.

PRAVILA ZA POSUĐIVANJE KNJIGA U ŠKOLSKOJ KNJIŽNICI, OŠ GRANEŠINA

Na vratima škole i školske knjižnice pogledam RADNO VRIJEME knjižnice.
U knjižnicu smijem ući samo u papučama.
U knjižnici ne smijem trčati, gurati se, jesti, piti. Igračke, slikovnice, stolce pospremim iza korištenja.
Posuđujem knjige osobno od knjižničarke i njoj ih vraćam.
Samo zadužene knjige iznosim iz knjižnice.
Odjednom mogu posuditi samo jednu knjigu.
Knjige se posuđuju na rok od deset dana.
Tek kad vratim knjigu, mogu posuditi sljedeću.
Zaduženu knjigu stavljam u školsku torbu i u njoj je nosim kući.
Kod kuće knjigu uvijek odlažem na isto mjesto da se ne izgubi.
Posuđenu knjigu kod kuće ulažem u plastične korice da se ne uprlja.
Knjigu čitam za stolom s olovkom u ruci i bilježnicom sa strane.
Prije čitanja obrišem stol i perem ruke.
Za vrijeme čitanja ne jedem i ne pijem.
Dok čitam knjigu, ne podcrtavam, ne pišem po knjizi, ne šaram, ne kidam stranice, ne savijam uglove, za obilježavanje stranica koristim straničnik.
Knjigu vraćam na vrijeme. U školu je nosim u torbi.
Ako kasnim s vraćanjem knjige, zakasninu mogu odraditi u šk. knjižnici čitajući bonton i si. ili platiti 0.20 kn po danu, a zakasnina se ne računa za vrijeme školskih praznika i bolesti.
Lektiru mogu čitati u knjižnici, ako mi nije dopušteno posuditi je za čitanje kod kuće.
Ako posuđenu knjigu izgubim, moram je nadoknaditi.
Iskaznicu moram čuvati jer mi vrijedi do kraja osmog razreda.

Ugodno i veselo druženje s knjigama želi ti tvoja školska knjižničarka Lada Bobinac, prof.

BLAGDANSKI BONTON

Unatoč nestrpljenju da školski praznici što prije nastupe, u školi se ponašam strpljivo i kontroliram svoje ponašanje.
Petardama i na druge načine ne narušavam mir i veselje.
U školi poželim sve dobro svojim prijateljima, učiteljima i ostalim djelatnicima škole. Ukućanima nesebično pomažem urediti stan, prirediti hranu i sve ostalo.

U svečanom blagdanskom raspoloženju sebi obećam da ću ljudima nesebično darivati dobrotu i radost.

BONTON U KAZALIŠTU

Kazalište je hram kulture u kojemu se izvode dramske, operne i baletne predstave u čijoj izvedbi sudjeluju mnogobrojni stručnjaci.
Kazališna predstava nastaje na temelju dramskog teksta ili glazbenog predloška nekog poznatog i priznatog autora. U pripremi izvedbe kazališne predstave sudjeluju: intendant, redatelj, scenarist, dramaturg, glumci, plesači, pjevači, glazbenici, kostimograf, scenograf, stolari, bravari, postolari, krojači, šminkeri, električari, tehničari za rasvjetu i mnogi drugi.
Kazalište je hram kulture i treba ga poštovati. Svoje poštovanje prema kazalištu pokazat ćemo pristojnim i uglađenim ponašanjem koje se temelji na poznavanju pravila lijepoga ponašanja u kazalištu.
Za kazalište ili koncert valja odjenuti svečaniju odjeću.
U kazalište treba doći 15 - 20 minuta ranije. U slučaju kašnjenja na početak predstave u gledalište nije moguće ući sve do pauze.
U garderobi treba ostaviti kapute, jakne, kišobrane, pakete i vrećice, kape i šešire.
Poželjno je prije predstave otići u WC.
Kada se prolazi kroz red do svojega mjesta, treba se licem okrenuti onima koji već tamo sjede i ispričati im se što ustaju kako bi vas pustili do vašega mjesta.
Ako na predstavu idu muškarac i žena, žena će sjesti na sjedalo s desne strane osim ako je vidljivost bolja na lijevoj strani pa će joj muškarac prepustiti svoje mjesto. Ako su u društvu dva muškarca i žena, žena će sjesti u sredinu.
Svaka osoba u gledalištu može koristiti desni naslon među sjedalima dok će lijevi naslon prepustiti susjedu.
Nije pristojno prstom pokazivati osobe ili predmete i zuriti u ljude, već ih valja pristojno promatrati.
Za vrijeme kazališne predstave nije dozvoljeno jesti, piti, fotografirati, snimati i koristiti mobitel. Mobitel treba prije predstave isključiti. Također nije dopušteno pričati, šuškati programom, zviždati, davati glasne, neumjesne i prostačke primjene na sadržaj, neprestano približavati glave, i ni na koji drugi način ometati praćenje predstave.
Osoba koja je prehlađena pa stalno briše nos, kašlje ili kiše ne bi trebala doći na predstavu jer smeta ostalima.
Ako je nužno za vrijeme predstave izaći iz gledališta, treba to učiniti polako i tiho.

Nije poželjno pretjerivati u pljeskanju. Najbolje je pljeskati na kraju predstave i tek kad glumci izađu sa scene valja izaći iz gledališta.

IZLETNIČKI BONTON

Kad smo odlučili ići na izlet, prihvatili smo i spremni smo na napor. Svjesni smo da moramo biti strpljivi, izdržljivi, disciplinirani.
Za izlet treba obući slojevitu odjeću, duge hlače i zatvorenu obuću. Po potrebi treba uzeti kišobran, kišnu kabanicu ili vjetrovku, kapu ili šešir i po mogućnosti hanzaplast, i tabletu protiv povraćanja.
Na izlet nemoj nositi vrijedne predmete da ih ne izgubiš.
Treba ponijeti dovoljno hrane i pića, te nešto novca. Novac troši umjereno.
Treba poštivati vrijeme polaska na izlet jer grupa ne će čekati pojedince koji zakasne.
U autobusu se ne smije za vrijeme vožnje ustajati sa sjedala, hodati autobusom, ne smije se vikati. Nije poželjno jesti niti piti.
Smeće se u autobusu ne smije bacati oko sebe. Svatko čuva svoje smeće i u pogodnom trenutku ga baci u koš za smeće.
Svatko mora brinuti o svojim stvarima da ih ne izgubi.
Svi paze jedni na druge i međusobno se upozoravaju ako im prijeti kakva nezgoda.
Razmaženost zaboravi, potiči vedro raspoloženje i dobronamjernost.
Na izletu moramo budno pratiti upozorenja, upute, savjete i dogovore s vodičem grupe.
Treba se držati grupe, a ako je potrebno izdvojiti se iz grupe, o tome treba obavijestiti vodiča.
U koloni se ide disciplinirano desnom stranom pješačke staze po dvoje-troje, jedni za drugima, bez razmaka.
U koloni treba hodati umjerenom brzinom da nitko ne zaostaje ili ne ide prebrzo.
Nikako ne smijemo ismijavati one kojima je malo teže hodati, koji su malo sporiji...
Ne se približavati rubu rijeke ili stijene, ne se penjati na zid, ne se naginjati preko ograde mosta, ne bacati kamenje, ne pretrčavati cestu bez provjere.
U prirodi ne smijemo plašiti i izazivati životinje, ne smijemo bacati smeće niti brati cvijeće, ne smijemo paliti vatru.
U prirodi smijemo ići samo utrtom stazom i ne smije se skretati sa staze.
Prilikom obilaska muzeja izložene predmete ne smijemo dirati i moramo pozorno slušati vodiča.
Kad koristimo WC pazimo da iza nas ostane uredan i čist.

Prije objeda obvezno oprati ruke, za vrijeme objeda nije poželjno prigovarati hrani ili je ostaviti na tanjuru.
Izradila: Lada Bobinac, knjižničarka