MEDIJACIJA
Sukob. Što sad?
Svakodnevno se nađemo u nizu sukoba. Najčešće su to sukobi s ljudima s kojima živimo, surađujemo, družimo se, a ponekad smo u sukobu i sa samim sobom.
Sukobi postoje zbog jednostavne činjenice da su svi ljudi različiti i imaju različite potrebe i želje. Stoga je sukob činjenica u društvu i kao takav nije ni pozitivan ni negativan već je sastavni dio našeg svakodnevnog života. Pozitivne ili negativne mogu biti njegove posljedice, ovisno o načinu na koji ga razriješimo.
Do negativnih posljedica dolazi kada sukob ne rješavamo što povećava napetost, narušava odnos i pogoršava našu sliku o nama samima, ali i o drugima. U takvim situacijama često dolazi i do najgorih posljedica – psihičkog ili fizičkog nasilja. Pozitivne posljedice sukoba su situacije u kojima on uzrokuje pozitivnu promjenu situacije, osoba koje su u njemu, kada potakne na razmišljanje i učenje o sebi i drugima te na razvoj odnosa. Ukoliko su obje strane dovoljno motivirane, to jest dovoljno im je stalo do ciljeva koje žele postići, ali i do njihovog međusobnog odnosa, jedini prihvatljiv način da postignu oboje (da postignu cilj i zadrže dobar odnos) bit će da sukob razriješe. Tu im dosta može pomoći proces medijacije.
Kada dvije strane osvijeste što doista žele, što im je važno i što im uistinu treba, to onda otvara niz mogućih rješenja i daje mogućnost stranama da odaberu najpovoljnije.
Što je medijacija?
Medijacija je dobrovoljan i povjerljiv proces u kojem sukobljene strane sukob žele razriješiti na civiliziran, nenasilan način uz posredovanje treće, nepristrane osobe.
Proces medijacije osmišljen je tako da ne bude prijetnja sudionicima. Medijacija je prije svega dobrovoljan proces. Cilj je pridobiti strane na raspravu o činjenicama i osjećajima nastalim u sukobu.
Medijacija nije završni rezultat, ona je proces. Većina medijacija je usmjerena na buduće odnose između strana u sukobu te želi odgovoriti na pitanja poput “Kako će strane u sukobu živjeti ili raditi zajedno u budućnosti?” Medijatori pomažu stranama u sukobu da postignu rješenje u kojem će se svi osjećati kao pobjednici, a s kojim niti jedna strana neće osjećati nezadovoljstvo.
Rezultat medijacije zato nije ograničen isključivo na rješenje sukoba, nego i na učenje novih sposobnosti komunikacije te suočavanja sa sukobom na nov, preventivannačin. Roberta Di Rosa
Medijacija, dakle, nije ni sudski, ni arbitražni postupak, kao ni savjetovanje ili terapija. Ona se nalazi negdje između tih dviju krajnosti. Ova metoda rješavanja sukoba nije izum današnjeg vremena već prilagodba onoga što je već postojalo u drugim kulturama i drugim vremenima. Najvjerojatnije je medijacija postojala od vremena kad se na zemlji pojavilo prvo troje ljudi. Nitko nije naime bolji stručnjak što se tiče vlastitih problema, od stranaka samih, tako da medijaciju nazivaju i pravdom s ljudskim licem.
Medijacija u školi
Različiti sukobi sastavni su dio škole (učenik-učenik, nastavnik-učenik, nastavnik-nastavnik, nastavnik-ravnatelj). Kao i u drugim sredinama, on može djelovati pozitivno ili negativno, odnosno može oslabiti ili ojačati sredinu. Ako ga se ignorira ili pokušava riješiti neadekvatnim metodama vrlo lako će unijeti nesigurnost i otežati primarnu zadaću škole. Tradicionalni pristupi u rješavanju sukoba u školi, u današnje vrijeme sve više pokazuju svoje nedostatke. Sukobi su sve češci, sa sve intenzivnijim emocionalnim podlogama, a imaju i sve ozbiljnije posljedice pa tako sve češce vode nasilju. Medijacija u školi predstavlja alternativu, ali i dopunu poznatim metodama u rješavanju sukoba.
Kada se odlučiti za medijaciju:
• kad želite riješiti problem i sačuvati odnos
• kad želite da sukob ostane samo između vas i suprotne strane
• kad želite sukob riješiti što prije
Kada se ne odlučiti za medijaciju:
• kad želite nešto dokazati i smatrate da ste jedino vi u pravu;
• kad jedna strana ne želi medijaciju
• kad je predmet sukoba kazneno djelo, tj. predviđene su određene sankcije
• kad se radi o sukobu oko većeg novčanog iznosa (npr. radi se o odšteti).
Medijacija ima moć da okrijepi, odnosno ponovno uspostavi odnos povjerenja i poštovanja ili pomaže da se odnos zaključi na način da su čuvstveni i psihološki gubitci što manji. Moore, 2003.
Više o medijaciji saznajte na Forumu za slobodu odgoja – Medijacijski centar Zagreb
|
FACEBOOK - Saznajte o opasnostima kojima se
izlažete prilikom postavljanja osobnih
podataka i sadržaja na najpopularniju
društvenu mrežu te kako podesiti svoj
profil na Fejsu tako da čuva privatnost (klikni ovdje) |
ZNAMENITOSTI HRVATSKE
(pročitaj više) |
POSLJEDNJI OD SVOJE VRSTE
(pročitaj više) |
MOJ ZAGREB P(pročitaj više)(pročitaj više) |
RAT OKO DOMAĆE ZADAĆE
Pitanje:
Imam sina koji sada ima 10 godina, a ove godine polazi četvrti razred. Uvijek vodimo rat oko pisanja domaće zadaće jer on obično potrati vrijeme na druge stvari. U tom dobu, još uvijek se voli igrati na Playstationu, s igračkama, ili s Gameboyem, itd. Večer je njegovo dragocjeno vrijeme za igru, i ja se ne usudim ni prigovoriti. Zbog toga, kada vidim da nije završio domaću zadaću tijekom dana postanem vrlo napeta. Rekla sam mu da ako je ne može završiti do tada, da će je morati napraviti nevečer. Time se stvari samo pogoršaju jer on pobjesni i plače. Ja, budući da sam nagla i razdražljiva, obično počnem vikati i grditi ga.
(1) U njegovom dobu, je li normalno da je još uvijek toliko obuzet igrom? Kada će to prestati?
(2) Kako da izbjegnem rat oko domaće zadaće?
(3) Dosta sam ga puta grdila i tukla. Iz tog razloga, uzimam lijekove za obuzdavanje gnjeva jer se bojim da će mi stvari izmaknuti iz ruku. Je li prekasno da mu pokažem i uvjerim ga da zapravo samo želim biti dobra majka, i kako da to učinim?
(4) Moj sin stalno se žali da je preopterećen brojnim domaćim zadaćama, ali meni se čini da nemaju previše zadaća. Ovo je njegov tipičan dan:
Dolazi kući oko 13.30 sati. Nakon ručka i tuširanja, počinje spremati torbu oko 14.30. Zatim radi domaću zadaću za što mu treba, prosječno, oko 1 do 1,5 sati.
Potom, započinje raditi domaću zadaću koju mu ja zadajem što uključuje samo 1 lekciju iz jednog predmeta. U dane kada on ima mnogo školske domaće zadaće, ja smanjim obim svoje domaće zadaće. Ali on još uvijek misli da ima puno posla. Obično završava sve te zadaće do 17.00 h, i ostatak dana je njegov. Mislite li da mu to uzrokuje stres? Zapazila sam da se on počinje žaliti kada se uspoređuje sa svojim kolegama iz razreda koji ne moraju raditi domaću zadaću svojih roditelja.
(5) Rezultati moga sina su OK. Barem u nekim predmetima. Nastojim ne očekivati od njega previše, ali zaista želim da bolje uči. Pokušala sam smanjiti svoje standarde, ali kada dobije lošije ocjene, grdim ga što premalo uči, pravi pogreške zbog nepažnje, itd. No krivim i sebe i pitam se gdje sam pogriješila? Kada se približi vrijeme kontrolnih zadaća i ispitivanja obično postanem vrlo napeta. Što da radim?
(6) Hoće li igranje TV igrica poput Playstationa, Gameboya, tijekom razdoblja ispitivanja u razredu dovesti do toga da zaboravi što je ponavljao od gradiva? On kaže da ga igranje takvih igrica opušta, ali ja mu obično branim da ih igra tijekom razdoblja ispitivanja u školi jer se bojim da će zaboraviti što je naučio. Je li to uistinu tako?
Odgovor:
Evo nekoliko prijedloga:
(1) Odredite mu jasne granice
Tijekom igre, većina djece bude sasvim zaokupljena tom aktivnošću, jer im je to najdraži dio dana. Čak se i tinejdžeri i neki odrasli ponašaju na taj način. Prema tome, ne trebate se iznenaditi ako i vaš sin iskazuje takvu sklonost. Djeci zapravo trebaju točno određene granice koje postave njihovi roditelji tako da znaju kada trebaju prestati. Svom sinu postavite jasne smjernice stvari koje se od njega očekuju. Nadalje, ova zaokupljenost igricama vjerojatno će prestati kada se okrene drugim interesima.
(2) Da biste spriječili rat oko domaće zadaće, trebali biste probati sljedeće:
(a) U postupak dovođenja u red svoga sina uključite svoga supruga. Obično, kada je samo jedna strana zadužena za dovođenje djece u red, on/ona će po tom pitanju postati prenapet/a. Zato sa svojim mužem razmotrite kako da s njim podijelite odgovornost oko nadziranja djetetove domaće zadaće.
(b) Umjesto da sami budete napeti zbog nedovršene domaće zadaće, neka tu napetost iskusi vaše dijete. On bi trebao biti zabrinut kada ne uspije uraditi domaću zadaću jer tada neće smjeti igrati igrice. On bi trebao biti zabrinut kada učitelji otkriju da nije napravio domaću zadaću (prirodna posljedica). Vaše dijete će postati odgovornije kada osjeti posljedice.
(c) Budite mirni čak i kada ste uznemireni, napeti i ljuti. Mnogo puta nas na određeno ponašanje potakne način govora druge osobe (ne-verbalno ponašanje). Vi ćete vjerojatno opaziti nepoželjnu grimasu vašeg djeteta ili pognuto držanje tijela, a on će možda opaziti vaš strog i zajedljiv ton. I tako će početi usijana rasprava. Stoga, kada svome djetetu naložite da nešto uradi, svakako ostanite mirni, ali i odlučni.
(3) Vaše dijete neće uživati u svom dječaštvu ako ga cijelo vrijeme samo grdite i dajete mu batine.
Život ne čine samo rezultati u školi. Svojem djetetu nikako ne smijemo „utuviti” da je „škola najvažnija stvar u životu”, iako znamo da je vrlo bitna. Činjenica da vam trebaju tablete da biste obuzdali razdražljivost pokazuje da ste se previše unijeli u obaveze svoga djeteta.
Vi ste nedvojbeno dobra majka jer toliko brinete za svoje dijete; međutim, mogli biste još malo poraditi na iskazivanju brige i zabrinutosti. Proširite područje svoje brižnosti u sfere koje su vašem djetetu draže, kao što je upoznavanje s njegovim nteresima (čak i s Playstationom) i njegovim prijateljima, itd.
(4) Čini se da ima sasvim dovoljno vremena za igranje svojih igrica.
Međutim, mjerilo izloženosti stresu neke osobe nije količina njegovih obaveza. Utjecaja na to imaju mnogi vidovi njegova života. Neki od čimbenika su:
•Jesam li u stanju ispuniti očekivanja svojih roditelja?
•Da li me moji roditelji razumiju?
•Je li mojim prijateljima stalo do mene?
•Žele li da budem njihov prijatelj?
Normalno je da se djeca uspoređuju s prijateljima. Samo im trebate reći: „Volim te i zato sam ti dala da uradiš više. Radujem se kada nešto učiniš dobro!” Kada razgovarate sa svojim djetetom uvijek govorite vedrim glasom tako da mu se vaš zahtjev ne učini kao prinuda za obavljanje nekog suvišnog i tegobnog posla.
(5) Važno je da naša djeca ne budu samo prekoravana od strane odraslih.
S jedne strane, razumljivo je da se razočaramo kada nam dijete ne postiže dobre rezultate; s druge strane, našoj djeci ne koristi na duge staze ako ih ne pohvalimo kada se zaista trude (čak i kada rezultati nisu dobri). Vama je teško smanjiti svoja očekivanja. Trebate se više posvetiti sebi. Previše ste se okrenuli postignućima svoga djeteta. Malo olabavite uzde!
Slična situacija: kada putujemo avionom, u slučaju kada imamo premalo kisika i dobijemo maske, odrasli uvijek dobiju uputu da prvo stave maske na lice sebi, a tek onda djeci. Ovo je vrlo indikativno kao podsjetnik jer za djecu se možemo dobro pobrinuti tek ako se dobro pobrinemo za sebe. Kada budete opušteniji, vjerojatno ćete se lakše odlučiti da smanjite vlastita očekivanja.
(6) Nije točno da će igranje TV igrica (ukoliko nije pretjerano) dovesti do toga da dijete zaboravi što je naučilo.
Ne dozvolivši mu da igra igrice uopće može biti gore nego dozvoliti mu da ih igra malo. No, svi slučajevi nisu isti pa izvidite kako bi to djelovalo kod vašeg djeteta. Upamtite, budućnost vašeg djeteta je u vašim rukama, ono zaslužuje najbolje od vas, a vi također zaslužujete najbolje od njega. Promislite što je u životu uistinu važno, tako da sve što sada radite dobije pravu dimenziju.
(7) Konačno, dobro je pohađati neke od tečajeva za roditelje kako biste usvojili neke vještine koje možete iskoristiti da ponukate svoje dijete da uči. |
GDJE SE SVE KRIJE ŽIVOT OKO NAS?
U školi ste naučili: biljke, životinje i, dakako, ljudi jesu - živa priroda. To znači da se hranimo, dišemo, trebamo vodu, svjetlost i toplinu za razvoj.
Gdje se sve krije život
Naš je modrozeleni planet bogat raznolikim oblicima života. Postoji stotine tisuća zelenih biljaka; samo zelenih algi ima više tisuća vrsta. Vrste životinja broje se u milijunima.
Čak i u najnegostoljubivijim mjestima postoje životni oblici prilagođeni ekstremnim uvjetima života: nepodnošljivoj vrućini, ledenoj hladnoći, soli, lužini, mraku... Poznati pisac za djecu Mark Twain je, govoreći o jezeru Mono, zapisao: "Otrovna voda nalik je lužini i dvostruko je slanija od morske vode, tamo nema riba, nema žaba, nema zmija, nema punoglavaca - ničeg što bi bilo zanimljivo.
Ipak, čak i ondje ima života! Postoje račići, jedna muha koja se kreće po jezeru u malim mjehurićima zraka!
Sve to podgrijava mišljenje da postoji vjerojatnost da, osim na Zemlji, postoje životni oblici negdje drugdje u Svemiru koji mogu opstati čak i bez - Sunca. Život je uporan, uspijeva i ondje gdje mislimo da ni trava ne raste."
Mjesto čovjeka na Zemlji
Što je u svemu tome s ljudima? Svaki je čovjek na svijetu drukčiji - on je neponovljiva jedinka u čitavom Svemiru. Zato je svatko od nas vrijedan na poseban i drukčiji način. Ljudi na Zemlji žive na različitim mjestima. Negdje je život ugodan, a negdje je, zbog životnih uvjeta, gotovo nemoguć. Ipak, i čovjek se uspijeva prilagoditi brojnim nedaćama.
Pronađi razne životne oblike: Pogledaj travčicu koja niče usred raspukla asfalta. Koliko je životne snage u toj biljčici!
Prije nego nogom lupiš komad zemlje pogleda, ne krije li se ondje mravinjak s mnoštvom vrijednih mrava.
Gradskim ulicama luta mnoštvo napuštenih životinja. Ako već ne možete udomiti neku macu ili psića, nazovite Udrugu za zaštitu životinja i pitajte postoji li način da im pomognete.
RASPRAVLJAJTE... povelja o Zemlji
Postoji dokument koji preporučuje poželjna ponašanja kako bi Zemlja ostala dom ljudima, biljnim i životinjskim vrstama dugi niz godina i stoljeća. Raspravljajte o njemu.
1.Poštivati Zemlju i život u svoj njegovoj raznolikosti.
2.Shvatiti da su sva bića međuovisna i svaki oblik živo je dragocjen bez obzira na njegovu korist za ljudska bića
3.Učvrstiti vjeru u urođeno dostojanstvo svih ljudskih bića te u intelektualni, umjetnički, etički i duhovni potencijal čovječanstva.
4.Osigurati Zemljino obilje i ljepotu za sadašnje i buduće naraštaje.
„Prihvatiti da je sloboda djelovanja svakog naraštaja određena potrebama budućih naraštaja. Prenositi budućim naraštajima vrijednosti, tradicije i ustanove koje podržavaju dugoročni procvat ljudskih i ekoloških zajednica na Zemlji."
JESTE LI ZNALI...
• da postoji ideja o čuvanju zamrznutoga genetskoga materijala biljnih i životinjskih vrsta na rubu izumiranja? Iako to zvuči poput ideje iz filma Jurski park, gdje su na sličan način ponovno na Zemlji oživjeli dinosauri. ovaj je projekt na pragu ostvarenja;
• u nacionalnim parkovima: Plitvičkim jezerima, Risnjaku, Sjevernom Velebitu, Paklenici i Parku prirode Velebit sve je spremno za provedbu programa očuvanja kraških ekoloških sustava što će ih darovnicom od pet milijuna dolara financirati Svjetska banka.
• da postoje sjemenske pšenice koje su niknule nakon 3 000 godina? Zamisli koliko je to maleno zrno dugo čuvalo svoju životnu snagu. |
|